Disocijativna amnezija, poremećaji pamćenja koje je potrebno prepoznati

Disocijativna amnezija je vrsta disocijativnog poremećaja koji uključuje nemogućnost pamćenja važnih osobnih podataka koje većina ljudi rijetko zaboravlja. Disocijativni poremećaji su mentalne bolesti koje uključuju poremećaje u pamćenju, svijesti, identitetu i/ili percepciji. Kada su jedna ili dvije od ovih funkcija poremećene, to će uzrokovati simptome. Ovi simptomi mogu ometati svakodnevne aktivnosti osobe, uključujući društvene aktivnosti, posao i odnose. Disocijativna amnezija može se pojaviti kada ljudi blokiraju određene informacije, obično događaje povezane s traumom ili stresom. Zbog toga se neće moći sjetiti važnih osobnih podataka. Ovo stanje se razlikuje od normalnog slučaja zaboravljanja. Na primjer, zaboravite staviti ključeve ili ne možete zapamtiti ime nekoga koga ste sreli samo jednom ili dvaput. Disocijativna amnezija nije isto što i uobičajeni oblik amnezije, koji uključuje gubitak informacija iz pamćenja, obično kao rezultat bolesti ili ozljede mozga. U disocijativnoj amneziji sjećanje je još uvijek tu, ali je pohranjeno vrlo duboko u umu osobe i ne može se prisjetiti. Međutim, sjećanje se može vratiti samo od sebe ili nakon što ga je pokrenulo nešto oko osobe.

Uzroci disocijativne amnezije

Ova amnezija je povezana s ekstremnim stresom, koji može biti posljedica traumatskog događaja. Na primjer, rat, seksualno uznemiravanje, nesreće ili prirodne katastrofe koje ste vidjeli ili doživjeli iz prve ruke. Također postoji mogućnost genetskih čimbenika u razvoju disocijativnih poremećaja, uključujući disocijativnu amneziju, jer osobe s tim poremećajima ponekad imaju bliske rođake s tim stanjem.

Simptomi disocijativne amnezije

Glavni simptom ove bolesti je iznenadna nemogućnost pamćenja prošlih događaja ili osobnih podataka. Pacijenti će obično izgledati zbunjeno i doživjeti depresiju ili tjeskobu.

Dijagnoza disocijativne amnezije

Ako se pojave simptomi disocijativne amnezije, liječnik bi to trebao procijeniti uzimajući kompletnu anamnezu i fizički pregled. Iako ne postoji specifičan test za dijagnosticiranje amnezije, liječnici mogu provesti nekoliko testova, kao što su: elektroencefalogrami (EEG), neuroimaging , ili nalaz krvi. Ovi testovi služe za isključivanje mogućnosti neuroloških ili drugih bolesti i nuspojava lijekova kao uzroka simptoma disocijativne amnezije. Određena stanja, kao što su bolesti mozga, ozljede glave, trovanja drogama ili alkoholom i nedostatak sna, mogu uzrokovati simptome slične onima kod disocijativnih poremećaja, uključujući amneziju. Ako se ne utvrdi nikakva tjelesna bolest, pacijent se može uputiti psihijatru ili psihologu, koji su posebno educirani za dijagnosticiranje i liječenje psihičkih poremećaja. Koriste intervjue i alate za procjenu posebno dizajnirane za procjenu ima li osoba disocijativni poremećaj ili ne.

Liječenje disocijativne amnezije

  1. Psihoterapija. Ova terapija koristi psihološke tehnike osmišljene da potaknu komunikaciju u sukobu i povećaju uvid u probleme.
  2. Kognitivna terapija. Terapija se usredotočuje na promjenu disfunkcionalnih obrazaca razmišljanja i rezultirajućih osjećaja i ponašanja.
  3. Obiteljska terapija. Ova vrsta terapije može pomoći u poučavanju obitelji oboljelog o poremećaju i njegovim uzrocima te može pomoći obitelji da postane svjesna simptoma ponovne pojave bolesti.
  4. Kreativna terapija (glazbena ili umjetnička). Ova terapija može omogućiti oboljelima da izraze svoje misli i osjećaje na siguran i kreativan način.

$config[zx-auto] not found$config[zx-overlay] not found