Postupak dijalize, što treba uzeti u obzir?

Dijaliza je postupak koji se provodi za uklanjanje štetnih otpadnih tvari iz organizma u kasnim stadijima kronične bubrežne bolesti ili kroničnog zatajenja bubrega. Dijaliza možda vam je više poznat pojam dijaliza. U normalnom zdravom tijelu, ovaj proces provode bubrezi. Međutim, kod kronične bubrežne bolesti bubrezi nisu u stanju obavljati svoje funkcije. Dijaliza se sastoji od dvije vrste, a to su hemodijaliza i peritonealna dijaliza. Hemodijaliza se izvodi pomoću umjetnog bubrega (hemodijalizator) za uklanjanje otpada i viška tekućine iz krvi. Krv će se zatim vratiti u tijelo pomoću aparata za dijalizu. U međuvremenu, peritonealna dijaliza uključuje kirurški zahvat postavljanja plastične cijevi (katetera) u abdomen. Kod ove vrste dijalize krv se čisti u tijelu.

Kada napraviti dijalizu za osobe s kroničnom bubrežnom bolešću?

Prema riječima dr. Indah Fitriani, Sp.PD kao specijalist interne medicine iz bolnice Awal Bros, East Bekasi, odluka da se počne s dijalizom doista je teška stvar. To je zato što terapija traje cijeli život što često uzrokuje nelagodu i druge rizike za pacijenta. Kako bi odgovorio na gornja pitanja, dr. Indah je odgovorio da dijalizu treba započeti kada koristi od smanjenja znakova ili simptoma uremije nadmašuju rizike i druge nuspojave na kvalitetu života pacijenta. Uremicum nastaje kada tjelesni metabolički otpad nastavlja cirkulirati krvlju jer bubrezi nisu u stanju obavljati svoje funkcije. Postoji nekoliko čimbenika koji se mogu uzeti u obzir pri započinjanju dijalize. Jedan od tih čimbenika je procijenjena brzina glomerularne filtracije (eGFR). eGFR test će procijeniti koliko krvi prolazi kroz glomerul (male filtere u bubrezima) svake minute. Što je niži rezultat eGFR testa, to je teža razina oštećenja bubrega. Slijedi detaljnije objašnjenje rezultata eGFR testa:

1. Bolesnici s eGFR >15 ml/min/1,73 m2

Bolesnici s rezultatima eGFR nisu na dijalizi, iako postoje simptomi koji mogu biti povezani s zatajenjem bubrega u završnoj fazi. Obično ti pacijenti još uvijek reagiraju na liječničke lijekove, pa se dijaliza rijetko provodi.

2. Asimptomatski bolesnik s eGFR 5-15 ml/min/1,73 m2

U gore navedenom stanju pacijenta, liječnik će provesti strogu procjenu. Međutim, dijaliza se neće provoditi u nedostatku znakova ili simptoma povezanih s ESRD-om (završna bolest bubrega).

3. Bolesnici s eGFR od 5-15 ml/min/1,73 m2 sa znakovima ili simptomima koji mogu biti posljedica ESRD-a

Bolesnici ove skupine moraju se podvrgnuti konzervativnom liječenju. Ako se znakovi ili simptomi povezani s ESRD-om ne poboljšaju unatoč liječenju, liječnik može preporučiti dijalizu. Osim ako stanje bolesnika zahtijeva dijalizu (apsolutna indikacija).) dijaliza se ne smije odgađati.

4. Bolesnici s eGFR <5

Bolesnici s gore navedenim rezultatima testova morat će biti na dijalizi, čak i ako ne pokazuju nikakve znakove ili simptome ESRD-a. Osim gore navedenih rezultata eGFR testa, odluka o početku dijalize vidljiva je i iz simptoma povezanih s uremijskim sindromom, stope pada eGFR-a, kvalitete života pacijenta i naravno izbora pacijenta.

Što je s dijalizom u starijih pacijenata?

Dijaliza postaje cjeloživotna terapija i uzrokuje nelagodu pacijentu. Dakle, dijalizu treba detaljno razmotriti. U starijih bolesnika učinak dijalize može biti drugačiji od onoga u mlađih bolesnika. Općenito, dijaliza ili postupci dijalize u starijih osoba mogu dovesti do smanjene kvalitete života nakon dijalize. Nuspojave dijalize bit će izraženije u starijih bolesnika. „Stoga je potrebna edukacija bolesnika i obitelji o komplikacijama koje nastaju tijekom hemodijalize ili dijaliznih postupaka (intradijaliziranih postupaka)“, rekla je dr. Lijep. Izvor osoba:

dr. Indah Fitriani, SpPD

Specijalist interne medicine

Bolnica Awal Bros, Istočni Bekasi


$config[zx-auto] not found$config[zx-overlay] not found