Televizija je jedan od najpopularnijih oblika zabave i za odrasle i za djecu. Na televiziji postoje razni programi u kojima se djeca osjećaju kao kod kuće gledajući ih. Neka djeca čak provode puno vremena samo gledajući TV. Smatra se da to negativno utječe na tjelesno i psihičko zdravlje djece. Zapravo, mogu li djeca gledati TV?
Djeca gledaju tv, a vi možete?
Dopuštanje djeci da gledaju televiziju prije navršenih 18 mjeseci može imati negativan utjecaj. Gledanje ekrana, uključujući gledanje TV-a, prije 18. mjeseca života ima dugotrajan negativan utjecaj na dječji jezični razvoj, vještine čitanja i kratkoročno pamćenje. Iz tog razloga, Američka pedijatrijska akademija (APA) preporučuje vrijeme ispred ekrana (
vrijeme ekrana) za djecu, i to:
- Nema vremena ispred ekrana za bebe i malu djecu do 18 mjeseci.
- Samo povremeno vrijeme ispred roditelja za malu djecu u dobi od 18-24 mjeseca.
- Ne više od sat vremena za djecu predškolske dobi s roditeljima. Spektakl mora biti i obrazovni program koji može razviti njihove vještine.
- Osigurajte dosljedna vremenska ograničenja za djecu i adolescente u dobi od 5-18 godina, na primjer ne više od 4 sata dnevno za gledanje televizije kako im ne bi ometali vrijeme spavanja ili ih učinili fizički neaktivnim.
Ne samo da utječe na sposobnosti učenja, postoje različiti negativni učinci koji se mogu pojaviti kod djece ako često gledaju televiziju. [[Povezani članak]]
Negativni učinci gledanja televizije kod djece
Gledanje televizije djeci doista može donijeti zadovoljstvo, ali može imati i negativan učinak. Neke od negativnih posljedica koje se kod djece mogu javiti zbog navike gledanja televizije, a to su:
Općenito, djeca ne mogu razlikovati fantaziju od stvarnosti pa kada gledaju nešto strašno ili nasilno, to može uzrokovati nesanicu i noćne more. Gledanje televizije povezano je s promjenama u obrascima spavanja i poremećajima spavanja kod djece i adolescenata. Ipak, redoviti raspored spavanja važan je dio zdravog sna.
Djeca koja provode više od 4 sata dnevno gledajući TV također imaju veću vjerojatnost da će imati prekomjernu tjelesnu težinu zbog neaktivnosti. Kada bulje u ekrane, uključujući gledanje televizije, djeca se neće aktivno kretati i imaju tendenciju da se kreću
snack. I ne samo to, djeca vide i razne reklame koje ih potiču na nezdravu hranu, poput čipsa i niskokaloričnih napitaka, koji su im često omiljeni međuobrok. Prilikom gledanja televizije brzina metabolizma je također niža nego u mirovanju, pa će osoba sagorjeti manje kalorija dok gleda televiziju nego samo mirno sjedi. Istraživanja pokazuju da smanjenje navike gledanja televizije kod djece pokazalo je da dovodi do manjeg debljanja i nižeg indeksa tjelesne mase. Izvođenje djece van na igru dobar je način za održavanje zdrave tjelesne težine za djecu.
Pokazivanje problema u ponašanju
Djeca koja gledaju nasilne emisije na TV-u obično pokazuju agresivno ponašanje, osjećaju da je svijet strašan i brinu se da će im se nešto loše dogoditi. Likovi na TV-u također često pokazuju loše ponašanje, poput tučnjave, pijenja ili pušenja koje djeca mogu oponašati. Istraživanja pokazuju da tinejdžeri koji gledaju seksualno sugestivne programe na TV-u imaju veću vjerojatnost da će započeti seks ranije od svojih vršnjaka koji ne gledaju. U međuvremenu, reklame cigareta ili ljudi koji puše u TV emisijama mogu potaknuti djecu na oponašanje jer smatraju da je takvo ponašanje prihvaćeno u društvu. Povezanost između gledanja televizije i dobi kada je počela pušiti bila je jača nego kod prijatelja pušača, roditelja pušača ili spola. Istraživanja pokazuju da pušenje filmskih likova može povećati vjerojatnost da će gledatelji pušiti cigarete. Stoga je vrlo važno da roditelji prate gledanje svoje djece, te određuju vremensko ograničenje za gledanje televizije kako ne bi previše vremena provodili pred ekranom. Odaberite programe koji su edukativni i posebno dizajnirani za djecu, kao što je podučavanje jezika ili matematičkih vještina. Roditelji također moraju dati razumijevanje svojoj djeci uvjerljivo i iskreno za programe koje gledaju. Bilo bi bolje da roditelji svojoj djeci ne dopuste da gledaju TV programe koji sadrže elemente nasilja. Djeci su pričanje priča, pjevanje, čitanje, slušanje glazbe i sviranje puno važniji za njihov razvoj od gledanja televizije.
