cultureaftercomputation.com

Nije tajna da je upotreba plastike štetna za okoliš i zdravlje. Plastika koja se ne koristi postat će plastični otpad, a nema ih mnogo na ovoj zemlji. Za razliku od drugog otpada koji se lako može razgraditi mikroorganizmima u tlu, plastični otpad ima dugi lanac ugljika kojemu su potrebne stotine, čak i tisuće godina da se prirodno razgradi. Za to vrijeme plastični otpad i dalje će biti smeće koje zagađuje zemlju. Dakle, koje su vrste plastike i kakav je utjecaj plastičnog otpada na naše zdravlje?

Vrste plastike koje će postati plastični otpad

Evo nekoliko vrsta plastike koje općenito zagađuju naš okoliš:

1. Polietilen Tereftalat (PET ili PETE ili poliester)

PET se uglavnom koristi za pakiranje hrane i pića zbog svoje snažne sposobnosti da spriječi ulazak kisika i oštećenje proizvoda u unutrašnjosti. Iako se PET obično može reciklirati za ponovnu upotrebu, i dalje se smatra opasnim po zdravlje u njegovoj uporabi. Ova vrsta plastike sadrži antimonov trioksid koji je kancerogen tako da može uzrokovati rak u živom tkivu. Ako su izloženi toplini, ovi spojevi se mogu otpustiti u sadržaj unutar njega i opasni su za naše konzumiranje.

2. Polietilen visoke gustoće (HDPE)

HDPE se općenito koristi kao plastične vrećice za kupovinu, posude za mlijeko, sokove, boce šampona i boce za lijekove. HDPE se smatra sigurnijim izborom za upotrebu u hrani i napitcima jer se njegova struktura smatra stabilnijom od PET-a. Međutim, nekoliko studija pokazalo je da HDPE može oslobađati kemikalije slične estrogenu koje mogu poremetiti hormonski sustav.

3. Polivinilklorid (PVC)

PVC se obično koristi u igračkama, blister pakiranjima, plastičnim omotima ili bocama za deterdžent. PVC ili vinil postao je druga najraširenija plastika u svijetu nakon grupe polietilenske plastike. Međutim, kasnije je otkriveno da PVC predstavlja ozbiljne zdravstvene rizike. Razlog je to što ova plastika sadrži razne otrovne kemikalije, poput bisfenola A (BPA), ftalata, olova, dioksina, žive i kadmija koji mogu izazvati rak. Mogu se pojaviti i drugi problemi kao što su simptomi alergije u djece i poremećaji hormonskog sustava čovjeka. PVC je teško reciklirati, pa je korištenje ove plastike potrebno u potpunosti izbjegavati.

4. low-polietilen gustoće (LDPE)

Polietilen je najraširenija grupa plastike na svijetu. Ova vrsta plastike ima najjednostavniju kemijsku strukturu pa je vrlo jednostavna i jeftina za obradu. Iako je nekoliko studija pokazalo da LDPE također može utjecati na ljudski hormonski sustav, LDPE se smatra sigurnijim plastičnim izborom za hranu i piće. Nažalost, ovu vrstu plastike je prilično teško reciklirati.

5. Polipropilen (PP)

Ova vrsta plastike je čvršća i otpornija na toplinu, PP se naširoko koristi za posude za vruću hranu. Njegova kvaliteta čvrstoće je između LDPE i HDPE. PP se široko koristi kao omot za hranu, kao sastojak u pelenama i jednokratnim higijenskim ulošcima. Baš kao i LDPE, PP se smatra sigurnijom plastičnom opcijom za hranu i piće. Unatoč brojnim prednostima, PP se ne može reciklirati, a vjeruje se i da uzrokuje astmu i hormonalne poremećaje kod ljudi.

6. Polistiren (PS)

Polistiren je stiropor koji obično nalazimo kao spremnici za hranu, kutije za jaja, jednokratne posude za hranu, a također i biciklističke kacige. Kada je izložen vrućoj hrani i uljima, PS može otpustiti stiren koji se smatra otrovom za mozak i živčani sustav. Ovi spojevi također mogu utjecati na gene, pluća, jetru i ljudski imunološki sustav. PS također ima nisku stopu recikliranja. [[Povezani članak]]

Utjecaj ponovno obrađenog plastičnog otpada

U idealnom slučaju, različite vrste plastike gore kada se ne koriste će se reciklirati ili eliminirati izgaranjem. Međutim, opasnosti plastike tu ne prestaju. Spaljivanjem plastičnog otpada proizvest će se otrovne tvari, poput olova i žive. Ostaci izgaranja tada će ući i zagaditi zrak, vodu i tlo što može predstavljati rizik za ljudsko zdravlje. Bilo izravno ili neizravno, izloženost ovim otrovnim tvarima može uzrokovati različite učinke, poput raka, oštećenja živčanog, reproduktivnog i hormonskog sustava. Najnovija studija koju je objavio časopis Science Advances pregledava prvu globalnu analizu sve plastike ikad napravljene. Prema njihovom izvješću, od 8,3 milijarde tona plastike koje je proizvedeno, 6,3 milijarde tona je postalo plastični otpad. Od te količine reciklirano je samo 9 posto. Čak 79 posto nakuplja se na odlagalištima ili se baca na otvoreno kao otpad. Na kraju će većina ovog otpada završiti u oceanima kao konačno odlagalište. Prema podacima koje je prikupila Jenna Jambeck, inženjerka zaštite okoliša, zabilježeno je da je sama Indonezija proizvela 3,22 milijuna tona plastičnog otpada. Od toga je oko 0,48-1,29 milijuna tona zagadilo oceane. Ovo smeće je vrlo opasno za morske životinje jer će zamijeniti plastiku za hranu i na kraju je konzumirati. Plastični otpad koji uđe u probavni trakt morskih životinja može uzrokovati opstrukciju dišnog sustava što dovodi do smrti tih morskih životinja. Osim morskih životinja, mogu biti pogođeni i ljudi. Nedavno je skupina austrijskih istraživača svojim istraživanjem otkrila činjenicu da se mikroplastika, male čestice nastale razgradnjom plastike, zapravo nakuplja u ljudskom izmetu. To znači da nakon što morske životinje pojedu plastični otpad, ljudi ga gutaju kroz morski ulov, poput ribe, škampa i drugih morskih plodova. Koliko je raširen utjecaj plastičnog otpada na živote živih bića. Stoga nam gornje objašnjenje može poslužiti kao podsjetnik da uvijek štitimo okoliš smanjenjem upotrebe plastike i marljivom recikliranjem. Ako to nije moguće izbjeći, budite mudri u odabiru vrste plastike. Živimo zdravo bez plastike od sada!